Teško je riječima opisati emocije posjetitelja, prepune dvorane Multikulturalnog centra Lipik u kojem je 2. prosinca održana svečana promocija knjige “Kako se branio Lipik”, autora dvojice profesora povijesti, Stjepana Benkovića i Branka Križana. Ovo izuzetno vrijedno povijesno djelo živi je spomenik braniteljima Lipika 1991. godine, trajno zapisan u riječi, koje je svjetlo dana ugledalo u prigodi 25. obljetnice oslobođenja Lipika, prvog oslobođenog grada u Domovinskom ratu.
Knjiga, za koju slobodno možemo reći kako je opsežni istraživački projekt, dvojica profesora pripremala su šest godina, napravili su gotovo 300 intervjua, a na 480 stranica u boji, uz oko 350 fotografija, brojne grafičke prikaze na zemljovidima, isječke iz novina te preslike dokumenata, donose vrijedan povijesno-dokumentarni zapis dok dinamiku donose svjedočanstva samih branitelja koji živopisno dočaravaju i oživljavaju ratna događanja u Lipiku. Knjigu Kako se branio Lipik možete nabaviti u zgradi Gradske uprave u Lipiku.
Lipik je branio mali broj entuzijasta
Inicijator koji je dao ideju za nastanak ovog djela je Udruga branitelja Lipika 1991. godine i njen predsjednik Josip Straga Bepi. «Postoji još uvijek apsurdna situacija gdje je za vrijeme rata u Lipiku bio kao lijevak, sa svih strana smo bili u polu okruženju i što smo išli iz tog lijevka van to je bilo više branitelja i više naše vojske.», govori Straga i dodaje kako je u samoj špici u Lipiku bio mali broj entuzijasta, danas se može slobodno reći heroja, a kako su godine prolazile tako se taj lijevak okretao naopačke. «Sad kad govorimo o ratu u Lipiku imamo more ljudi i pokušali smo tome stati na kraj, da sva događanja stavimo u knjigu, pa neka svatko vidi stvarno stanje 1991. godine», zaključio je Straga svoje obraćanje uz zahvalu svima koji su doprinijeli.
Knjiga, Kako se branio Lipik posebna je i po tome zato što nam puža pogled i sa suprotne, neprijateljske strane, prije svega zahvaljujući dokumentu koji je u knjizi nazvan „Dnevnik neprijatelja“. Naime, nakon oslobođenja Lipika pronađen je ratni dnevnik neimenovanog srpskog vojnika koji je pripadao kovačevljansko – čagličkom odjeljenju, a dijelovi „Dnevnika“ su citirani u knjizi.
Posveta lipičkim braniteljima i spomenik
Jedan od autora Stjepan Benković o samoj knjizi rekao je kako je posvećena lipičkim braniteljima ratne 1991. godine jer veći dio govori o najtežim borbama u Lipiku od 19.8.1991. i početka rata pa sve do oslobođenja Lipika 6.12.1991., ali da knjiga obuhvaća i malo veći vremenski period od 1990. godine i demokratskih promjena pa sve do operacije Bljesak.
Na ovom projektu Benković se želio zahvaliti svima bez kojih ova knjiga ne bi danas bila vani. U prvom redu autoru Branku Križanu jer smatra kako ovako veliki projekt jedan istraživač ne bi mogao sam primaknuti kraju, a osim toga bilo je tijekom nastajanja kriznih trenutaka no uvijek je netko povukao. Zatim se zahvalio Udruzi branitelja Lipika 1991. godine i predsjedniku Stragi koji su otvorili vrata i omogućili im da obave sve intervjue, bili su podrška, kontakt te bi rješavali ako bi nailazili na probleme.
Zahvalu je Benković uputio tehničkoj realizaciji, lektorici Sonji Tomašević na lekturi, korekturi i stilskim savjetima, Marku Barčanu na prijelomu te Zdenku Vukoji koji je izradio sve karte te naslovnicu i zadnju stranu knjige. Također, zahvalio se posebno i gradskoj vlasti, prvo prošlom gradonačelniku Antunu Haramiji za čijeg mandata je započeo projekt, a zatim i gradonačelniku Vinku Kasani koji je projekt nastavio podržavati.
Uz čitanje ulomaka opisa potresnih iskustava iz knjige na promociji se moglo čuti i kako rat u Lipiku doživljavaju djeca, a svoje razmišljanje pročitala je 9- godišnja Tonka Križan, učenica 3. razreda Osnovne škole Lipik.
Još dječak, u ono ratno vrijeme, bio je i drugi autor Branko Križan koji je pročitao svoj doživllaj početka rata u kolovozu 1991. godine. Rekao je i kako su knjigu pisali da odgovore na još jedno pitanje, a to je, što je hrabrost?
«Hrabrost je kad 30 ljudi stane naprema 300 i više, kad se 15 ljudi cijeli dan bori s tri tenka i zaustavlja cijeli korpus, kad netko brani svoj prag, kad pogine braneći svoju kuću, ulicu i grad i svoje prijatelje. Tako se branio Lipik, žrtvom, žrtvovao se grad, tijelo, ali je duša preživjela i zato sam pisao ovu knjigu.», rekao je Križan te kako ova knjiga prenosi priču o braniteljima, prijateljima i neprijateljima, o jednom duhu zajedništva, o plemenitim ljudima velikog srca i nismo htjeli da ju napiše netko drugi, iz Zagreba ili Varaždina.
Gradonačelnik Lipika Vinko Kasana zahvalio se svima koji su doprinijeli, rekao je kako svakako trebalo zapisati stradanje Lipika dok još ima vremena za to. «Smrtnost branitelja je nažalost 53 godine i to je rekla struka i zato to trebamo zapisati te staviti i u školske programe te djeci predočiti ono što je napravio hrvatski vojnik da bi oni bili slobodni»; rekao je Kasana i dodao da dok god se sjećamo naših branitelja, oni žive.
Ne dozvolimo da drugi pričaju našu povijest
Kao uvaženi gost požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, umirovljeni general Hrvatske vojske evocirao je uspomene iz 1990 i 1991. godine «kad smo od susjeda ili prijatelja dobili neprijatelje, a kada neki danas nakon 25 godina govore da su oni bili ugroženi i da su nas eto iz straha napali.» Podsjetio je kako nas neki i danas prozivaju da smo agresori te da žele iskriviti povijest i upravo je zato ova knjiga važan dokument, spomenik kulturi i jedina istina.
«Ne dozvolimo da neki koji dolaze držati predavanja, pričati nama kako smo mi branili budu zapravo pronositelji kulture i povijesti hrvatskog naroda ili neki koji su bili čak i agresori i prešli u naše redove i oni danas govore o tome što smo mi radili. Ako budemo šutjeli, njihova će istina postati djelo i nas neće biti», rekao je župan Tomašević.
Uz promociju, izložba i film
Promocija knjige „Kako se branio Lipik“ upotpunjena je i izložbom fotografija „Lipik 1991. godine“, a na izložbi je postavljeno 130 ratnih fotografija Lipika i njegovih branitelja. Prigodno je prikazan i 23-minutni dokumentarni film „Lipik – grad koji se odbio predati“ koji je napravljen posebno za promocije te je nastao kao spoj brojnih amaterskih i televizijskih video zapisa iz tog vremena.
Završnu riječ promociji dao je jedan citat iz «Završne riječi» knjige; u njoj je Saša Barčan Medo rekao; “Htio bih da rat bude 100 godina, samo da nije poginulih i ranjenih. Tada smo bili pravi prijatelji, držali smo se jedni drugih, pazili i štitili jedni druge. Ni kuće ni pare, ništa materijalno nas nije opterećivalo. Prvih dana, kad smo došli na punkt kod Bee Barčana, on nam je rekao: Briga me za moju kuću, to su cigle, zidovi, ajd da mi ostanemo živi. Sve ovo drugo je nebitno, život čovjeka je najvažniji, sve ovo drugo ćemo izgraditi, obnoviti, posadit ćemo, narast će…»
Fotogalerija Promocija knjige Kako se branio Lipik (2.12.2016.)